Nuklearni domino efekt: Je li napad na Iran samo zapalio nezaustavljivu nuklearnu utrku?
Eskalacija sukoba na Bliskom istokukoji se krajem veljače pretvorio u otvoreni rat napadima Sjedinjenih Američkih Država i Izraela na Iran, doveo je svijet na rub nuklearne provalije.
Američki predsjednik Donald Trump opravdao je vojnu akciju kao nužnu preventivnu mjeru za sprječavanje Irana da razvije atomsko oružje.
Ali dok iranski nuklearni program sada ima veliku ulogu u pregovorima o primirju, analitičari upozoravaju da bi strategija Washingtona i Tel Aviva mogla postati vlastita žrtva.
Umjesto pacifikacije, agresivan pristup mogao bi potkopati logiku zastrašivanja koja je desetljećima održavala kakvu-takvu stabilnost.
U središtu ove opasne dinamike je koncept nuklearne latencije (zemlja proizvede nuklearno oružje u relativno kratkom vremenu).
Godinama je Iran održavao svoj status zemlje sa znanjem i resursima za izradu bombe, ali je svjesno izbjegavao prijeći tu granicu kako bi izbjegao otvoreni rat.
Taj manevarski prostor, opisan kao “strateška dvosmislenost”, sada je nestao. Novo iransko vodstvo suočeno je s oštrim izborom, ili potpuna kapitulacija ili ubrzani put do nuklearnog arsenala kao jedinog jamstva opstanka, po uzoru na Sjevernu Koreju.
Strah od “ukrajinskog scenarija”, koji podsjeća na 1994. godinu kada se Kijev odrekao trećeg najvećeg nuklearnog arsenala u svijetu u zamjenu za propala sigurnosna jamstva, postao je ključni argument nuklearnih zagovornika u Teheranu.
Trumpova prijetnja da će “vratiti Iran u kameno doba” samo je dolila ulje na vatru, potaknuvši iranske političare da razmisle o napuštanju Sporazuma o neširenju nuklearnog oružja (NPT).
Ova kriza nije ograničena samo na Iran. Arapske zemlje Perzijskog zaljeva, uhvaćene između iranskih ambicija i izraelske moći, sve više gube povjerenje u SAD kao pouzdanog zaštitnika.
Saudijska Arabija je već dala do znanja da neće sjediti prekriženih ruku. Prijestolonasljednik Mohammed bin Salman jasno je dao do znanja da će se Rijad naoružati ako Teheran to učini.
Iako su tehnološke prepreke za Saudijce, Egipat ili Tursku i dalje velike, rat je nepovratno radikalizirao sigurnosnu debatu u regiji.
Geopolitičku složenost dodatno kompliciraju Rusija i Kina. Iako obje sile službeno ne podržavaju širenje nuklearnog oružja, vješto koriste napetosti kako bi potisnule američki utjecaj isporukom tehnologije i materijala.
Ishod ovog rata i pregovori koji slijede odredit će hoće li Bliski istok ući u novo razdoblje stabilnosti ili u najopasniju utrku u naoružanju koju je svijet ikada vidio.
Jedino rješenje, smatraju stručnjaci, leži u dijalogu koji bi nadišao dosadašnju ratnu logiku, no takav je put, nakon izravnih udara na nuklearna srca obiju zemalja, teži nego ikad prije.
About The Author
