The National Interest: U Hormuškom tjesnacu američka mornarica oživljava taktiku koja je kroz povijest rušila carstva

Trenutni rad američke mornarice u vodama Omanskog zaljeva predstavlja oživljavanje najagresivnijeg oblika pomorskog ratovanja.

Kako The National Interest ističe u svojoj analiziWashington se vratio doktrinama koje su stoljećima krojile sudbinu imperija, koristeći “blisku blokadu” kao alat za potpuno ekonomsko iscrpljivanje protivnika.

U središtu ove operacije nalazi se filozofija kapetana Alfreda Thayera Mahana, “evanđelista pomorske moći”.

Prema The National Interestu, Mahan je definirao kontrolu mora kao sposobnost potpunog brisanja protivnika s važnih plovnih putova.

Američki razarači klase Arleigh Burke danas rade upravo to – oni su “čep” u boci.

Iran je u ovoj priči poput biljke čije je korijenje isječeno u slanoj vodi. Bez izvoza nafte i uvoza vojne opreme, njegova moć počinje slabiti.

Zanimljiv je strateški paradoks koji prati ovu operaciju. Hormuški tjesnac funkcionira kao neka vrsta mlaznice. Što su američki brodovi bliže iranskoj obali, linija koju moraju nadzirati je kraća i učinkovitija. No, postoji problem koji je uočio Carl von Clausewitz: kraća linija znači veću opasnost.

The National Interest upozorava da ovaj pristup “licem u lice” stavlja američku flotu na nišan čamaca Iranske revolucionarne garde. To je opasan kompromis gdje se maksimalna učinkovitost blokade plaća ekstremnom izloženošću flote.

Povijest nas uči da su situacije u kojima obje strane istovremeno pokušavaju blokirati jedna drugu iznimno rijetke i opasne.

Dok SAD vrši presretanje tereta, Iran odgovara prijetnjom da će minirati prolaz.

The National Interest povlači paralelu s Prvim svjetskim ratom, kada je Njemačka pokušala uzvratiti Britancima podmorničkim ratovanjem.

Za Iran su, međutim, ulozi puno veći. Njihova je ekonomija pupčanom vrpcom vezana za ovaj tjesnac, što ga čini i njihovim najjačim oružjem i fatalnim strelištem.

Admiral JC Wylie opisao je blokadu kao “kumulativni” način borbe. To nije rat koji završava jednim velikim praskom ili herojskim napadom.

To je rat iscrpljivanja. To je, prema The National Interestu, rat statistike.

Svaki zaustavljeni tanker i svaki zaplijenjeni sanduk oružja mala je pobjeda koja se zbraja. Iako su takve operacije inače spore, za zemlju poput Irana, koja je potpuno ovisna o moru, ovaj pritisak može postati nepodnošljiv brže nego što povijesne knjige govore.

Hormuz više nije samo geografski pojam, postao je arena u kojoj se testira moderna tehnologija kako bi preživjela najstariju metodu ratovanja – potpunu odsječenost od svijeta.