Revolucionari iz fotelje: Konaković i Forto u pokušaju da budu i vlast i buntovnici protiv sistema

Kada Elmedin Konaković kaže da je NiP „strah i trepet za postojeći sistem“, zvuči kao da želi uvjeriti javnost da je samo prolaznik koji slučajno ima ključeve države u džepu.

Naime, postoji onaj neugodni moment u logici gdje se retorika borca ​​protiv sistema sudara sa stvarnošću ministra Konakovića.

Teško je povjerovati u priču o raspadu sustava, dok taj isti sustav diše dva mandata u Sarajevu, a četiri godine u entitetu i državi, upravo onako kako NiP nalaže.

Njegova borba protiv sustava zapravo je borba protiv ogledala. U trenutku kada njegovi stranački kadrovi sjede na čelu ključnih institucija i upravljaju procesima od kojih ovisi svakodnevni život građana, Konaković i dalje pokušava zadržati pozu autsajdera koji tek treba “ući i počistiti”.

To je politički fenomen bez presedana. Biti apsolutna moć, držati poluge vlasti, proračune i imenovanja, a istovremeno se ponašati kao da ste na barikadama ispred zgrade u kojoj sami odlučujete.

Ta priča o strahu i trepetu postaje samo paravan za izbjegavanje odgovornosti. Konakovićev pokušaj da ostane i vlast i buntovnik zapravo je potcjenjivanje inteligencije prosječnog promatrača, jer nitko ne može istovremeno biti onaj koji drži bič i onaj koji ga se boji.

Sustav protiv kojeg se navodno bori više nije neki apstraktni neman iz prošlosti. Danas je taj sustav sam, sa svim svojim kadrovima i potpisima.

U tu sliku savršeno se uklapa i Edin Forto, koji nakon sjednica Vijeća ministara djeluje u sličnoj maniri “opozicionara iznutra”.

– Ne mogu pronaći riječi za ovo što radimo kao država BiH, ali borba se nastavlja – kazao je Forto, svjesno se distancirajući od kolektivnog neuspjeha vlasti čiji je neposredni sudionik.

Kritizira sporost reformi i tvrdi da “očito postoji dogovor u nekim strankama da se ne žuri”, ističući da BiH ne može stići u regiju ni žurno, a kamoli kada se namjerno usporava.

Njihovo javno zgražanje nad radom države BiH zapravo je podcjenjivanje inteligencije promatrača, jer kritizirati sustav uz suvereno upravljanje njime nije ništa drugo nego pokušaj da se ostane i na vlasti i buntovnik, a da se ne preuzme teret bilo kakvog promašaja.