Kako su arapski milijarderi proračun EU pretvorili u svoj privatni bankomat?

Nedavno istraživanje mreže DeSmog, provedeno u suradnji s uglednim europskim medijima kao što su Guardian, El Diario i G4Media, otkrio je da vladajuća obitelj Ujedinjenih Arapskih Emirata koristi desetke milijuna eura iz proračuna Europske unije.

Iako se bogatstvo obitelji Al Nahyan procjenjuje na više od 320 milijardi dolara i potječe prvenstveno iz ogromnih rezervi nafte, tvrtke pod njihovom kontrolom su kroz Zajedničku poljoprivrednu politiku (CAP) kroz šest godina prikupile više od 71 milijun eura subvencija.

Taj je novac namijenjen razvoju poljoprivrede u Rumunjskoj, Italiji i Španjolskoj, ali krajnji cilj proizvodnje nije europsko tržište.

Većina usjeva, poput stočne lucerne, izvozi se izravno u Zaljev kako bi se osigurala prehrambena sigurnost UAE, zemlje koja uvozi čak 90% svoje hrane zbog ekstremnih klimatskih uvjeta.

Većina uplata išla je preko rumunjske tvrtke Agricost, koja upravlja najvećom farmom u Europskoj uniji koja se prostire na pet puta većoj površini od Pariza.

Sustav subvencija Europske unije, koji čini trećinu ukupnog proračuna bloka, trenutno je postavljen tako da favorizira velike zemljoposjednike jer se plaćanja vrše po hektaru zemlje, a ne prema stvarnim potrebama poljoprivrednika. Dok prosječne europske farme dobivaju skromne iznose, Agricost je samo u 2024. dobio iznos koji je 1.600 puta veći od onoga što prima prosječni poljoprivrednik. Ova rasprava vodi se u trenutku kada Europska komisija predlaže reforme za razdoblje od 2028. do 2034. godine, koje bi mogle ograničiti plaćanja po poljoprivredniku na 100.000 eura godišnje, upravo kako bi se spriječilo da se javnim novcem obogate milijarderi i strani investitori.

Kritičari i aktivisti upozoravaju da je ovaj fenomen “skandal naočigled”, ističući apsurdnu situaciju u kojoj europski porezni obveznici neizravno financiraju poljoprivrednu ekspanziju autoritarnog režima.

Stručnjaci ističu da u UAE ne postoji jasna granica između državnog proračuna i privatnog bogatstva vladajuće obitelji, što znači da europski fondovi završavaju u sustavu kojim upravljaju najviši dužnosnici države, uključujući predsjednika i njegovu najbližu rodbinu.

Iako su podaci o vlasništvu često netransparentni, istraga je uspjela povezati mrežu tvrtki kao što su Al Dahra i Unifrutti izravno s moćnom dinastijom iz Abu Dhabija.