Sarajevo se oprostilo od akademika Rusmira Mahmutćehajića

Na komemoraciji akademiku Rusmiru Mahmutćehajiću brojni govornici su istakli njegovu ključnu ulogu u odbrani države, njegov intelektualni doprinos i trajnu posvećenost Bosni i Hercegovini kao zajednici ravnopravnih ljudi i identiteta.

Na komemoraciji posvećenoj jednom od najistaknutijih bosanskohercegovačkih intelektualaca, nazočni su se prisjetili njegove uloge u najtežim trenucima novije povijesti, te njegove bogate znanstvene i društvene ostavštine.

Premijer Federacije BiH Nermin Nikšić kazao je kako je život Mahmutćehajića neraskidivo vezan za sudbinu zemlje.

– Bosna i Hercegovina nije zadatak jedne generacije, već trajna obaveza svih nas – kazao je, ističući svoj doprinos dijalogu, razumijevanju i očuvanju ideje zajedništva.

Sefer Halilović je istaknuo da je Mahmutćehajić bio među ključnim ljudima u organiziranju odbrane Bosne i Hercegovine.

– Otišao je i izgubili smo najbolje. Takvog nemamo – rekao je, dodavši da je njegova uloga bila ključna u trenutku kada su mnogi negirali mogućnost rata.

Fra Mile Babić podsjetio je na njegov intelektualni rad i predanost miru i dijalogu, istaknuvši da je bio veliki mislilac i veliki vjernik.

Krsto Mijanović rekao je da je izgubljena zvijezda koja je grijala biće Bosne, dok je fra Ivo Marković istaknuo njegovu svestranost i duhovnu dimenziju, istaknuvši da je za njega “ime Bogu mir”.

Dugogodišnji saradnik Rasim Gačanović opisao ga je kao mudrog poznavaoca Bosne, dok se Erma Ramić Kunić prisjetila njegovih riječi:

– Ako šutimo, odgovorni smo. Ako se bojimo, bit ćemo poraženi.

Bosanskohercegovački akademik Rusmir Mahmutćehajić, prvi potpredsjednik Vlade Republike Bosne i Hercegovine i bivši ministar energije, rudarstva i industrije Republike Bosne i Hercegovine, preminuo je u 78. godini života.

Mahmutćehajić je bio istaknuti intelektualac i javni radnik, koji je svojim radom obilježio politički, kulturni i društveni život Bosne i Hercegovine. Tijekom i nakon rata dao je značajan doprinos obnovi zemlje, a posebno rodnog Stoca, kojem je, kako ističu njegovi suvremenici, ostao trajno posvećen.

Mahmutćehajić je rođen 29. juna 1948. godine u Stocu, gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Diplomirao je 1973. na Elektrotehničkom fakultetu Sveučilišta u Sarajevu, a 1975. magistrirao i 1980. doktorirao na Sveučilištu u Zagrebu. Specijalizaciju je završio 1982. u Međunarodnom centru za teorijsku fiziku u Trstu, Italija, a postdoktorski studij 1988. na Katoličkom sveučilištu u Leuvenu, Belgija.

Radio je kao istraživač i ravnatelj u Institutu zaštite na radu Sveučilišta u Sarajevu i kao ravnatelj Instituta za ergonomiju istog sveučilišta; od 1985. do 1991. radio je kao profesor i dekan Fakulteta elektrotehnike Sveučilišta u Osijeku, Hrvatska.

Od 1991. do 1992. godine bio je potpredsjednik Vlade Bosne i Hercegovine, a od 1992. do 1994. godine ministar energije, rudarstva i industrije BiH, kada je podnio ostavku. Bio je i član vijeća sveučilišta u Sarajevu i Osijeku te predsjednik Povjerenstva za društvene djelatnosti Vlade Bosne i Hercegovine.

Od 1992. predsjednik je Bosanskog komiteta CIGRE, od 1996. predsjednik izdavačkog savjeta časopisa “Dijalog”, urednik časopisa “Bosansko-hercegovačka elektrotehnika” i “Blagaja”. Godine 1997. izabran je za prvog predsjednika Međunarodnog foruma Bosna. Od 2023. godine član je Europske akademije znanosti i umjetnosti.

U užem znanstvenom području objavio je preko stotinu stručnih i znanstvenih radova, od čega osam knjiga. Objavio je i sedamnaest knjiga autorske proze, političkih i filozofskih eseja i prijevoda na bosanski jezik.