Kako Indija planira brojati 1,4 milijarde ljudi
Indija je pokrenula golemi pothvat popisa cjelokupnog stanovništva – svih 1,4 milijarde ljudi, s mogućim malim odstupanjem – kroz popis stanovništva koji je isprva bio odgođen zbog pandemije, a potom i administrativnih problema. CNN.
Tijekom iduće godine više od tri milijuna ljudi ići će od vrata do vrata, prolazeći kroz velegradove i udaljena sela, kako bi zabilježili svako kućanstvo i svakog stanovnika Indije te prikupili podatke o njihovim društvenim i ekonomskim karakteristikama.
Prvi put u gotovo 100 godina, istraživanje će uključiti i podatke o kastama, što je kontroverzna odluka za koju neki vjeruju da bi mogla dodatno učvrstiti podjele.
Konačni rezultati bit će poznati tek sljedeće godine, što dodatno naglašava razmjere ovog pothvata koji nastoji obuhvatiti kompleksnost jednog od najrazličitijih i najsloženijih društava na svijetu.
Što trebate znati
Indija bi trebala provoditi popis stanovništva svakih deset godina, ali ovo će biti prvi u 16 godina, zbog odgode do 2021. uzrokovane pandemijom COVID-19 i drugim administrativnim kašnjenjima.
Tijekom posljednjeg službenog popisa stanovništva 2011. Indija je imala nešto više od 1,2 milijarde stanovnika. Ujedinjeni narodi, točnije njihov Odjel za ekonomska i socijalna pitanja, sada procjenjuju da je Indija prestigla Kinu i postala najmnogoljudnija zemlja na svijetu s 1,4 milijarde stanovnika.
Značajno se promijenila i demografska slika zemlje. Trenutačno je više od 40 posto stanovništva mlađe od 25 godina, a podaci UN-a pokazuju da je procijenjena srednja dob u 2023. bila samo 28 godina, gotovo desetljeće manje nego u Kini.
To predstavlja ono što ekonomisti nazivaju “demografska dividenda”, potencijal za ubrzani gospodarski rast koji proizlazi iz povoljne dobne strukture stanovništva.
Kako će Indija brojati svoje stanovništvo?
Popis će se provoditi u dvije faze i obuhvatit će svih 26 saveznih država i saveznih teritorija.
U prvoj fazi prikupljat će se podaci o stanju kućanstava diljem zemlje, uključujući uvjete stanovanja, raspoložive sadržaje i imovinu.
Druga faza, planirana za veljaču 2027., uključivat će podatke o demografiji, prihodima, obrazovanju, migracijama i plodnosti.
Radnici će posjetiti gotovo 640.000 sela i 10.000 gradova, navodi se u priopćenju vlade. U obje faze, većinom učitelji i državni službenici, ići će od vrata do vrata prikupljati podatke koje će prvi put elektronički unositi putem mobilne aplikacije.
Koja pitanja postavljaju?
Iako se Indija brzo penje na ljestvici svjetskih gospodarstava – s gospodarstvom vrijednim gotovo 3,5 trilijuna dolara, petim najvećim i jednim od najbrže rastućih, bogatstvo je i dalje neravnomjerno raspoređeno, a siromaštvo rašireno.
U tom kontekstu, predstojeći popis stanovništva pružit će ključne uvide u svakodnevni život stanovništva.
Kada su britanske kolonijalne vlasti prvi put pokušale popisati stanovništvo 1872. godine, anketa je sadržavala 17 pitanja koja su pokrivala osnovne podatke kao što su dob, vjera i zanimanje. Ove godine građani će samo u prvoj fazi odgovarati na 33 pitanja.
Vlasti planiraju procijeniti osnovne životne uvjete prikupljanjem podataka o kućnim materijalima, vlasništvu nad stanom i pristupu osnovnim uslugama kao što su pitka voda, sanitarije i gorivo za kuhanje.
Prikupljat će se i podaci o tome imaju li kućanstva internetsku vezu, televiziju, radio, pametni telefon, kao i koju vrstu vozila posjeduju.
Pitanje kaste
Indija će prvi put od 1931. u popis uključiti podatke o kastama, društvenom hijerarhijskom sustavu starom više od 1000 godina.
Ova je odluka izazvala kontroverze i otvorila raspravu o tome hoće li takvo prebrojavanje pomoći ranjivim skupinama ili će dodatno produbiti društvene podjele.
Sustav kasti ima svoje korijene u hinduističkim spisima i kroz povijest je dijelio ljude po rođenju, određujući njihovo zanimanje, mjesto stanovanja i mogućnost sklapanja braka. Danas se mnogi pripadnici drugih religija u Indiji, uključujući muslimane, kršćane, džainiste i budiste, također identificiraju s određenim kastama.
Indija ima kvote koje osiguravaju mjesta u državnoj službi i obrazovanje za pripadnike nižih kasta, pa se njihova registracija smatra važnom za političko predstavljanje i napredovanje u položaju.
Međutim, ne podržavaju svi ovu praksu. Kritičari tvrde da bi se zemlja trebala odmaknuti od takvih podjela, umjesto da ih dalje institucionalizira.
About The Author
