Fizioterapeuti traže svoju komoru za rješavanje problema; Dujmović: Mnogi su magistrirali, ali im se nije priznavalo

Fizioterapeuti u Federaciji Bosne i Hercegovine traže osnivanje komore fizioterapeuta.

Glavni problem je što Zakon o zdravstvenoj zaštiti u članku 221. ne poznaje Komoru fizioterapeuta, pa su ti zdravstveni djelatnici, zajedno s fizioterapeutima, godinama članovi komora zdravstvenih tehničara svih profila (gotovo 2000 registriranih fizioterapeuta), te zdravstvenih inženjera svih profila (500 registriranih fizioterapeuta).

Komora štiti pacijente i struku

Prema riječima Mirjane Dujmović, predsjednice Udruženja fizioterapeuta FBiH, fizioterapeuti već godinama ne mogu utjecati na regulaciju svoje profesije.

– Iz tog razloga smo 2012. godine bili kod tadašnjeg federalnog ministra zdravstva (FMZ) kada smo tražili mogućnost primjene nekog pravilnika, koji bi omogućio formiranje naše komore. Od pravne službe dobili smo odgovor da komoru možemo formirati samo u slučaju da se usvoji zakon o fizioterapeutskoj djelatnosti koji bi omogućio formiranje komore kao zasebnog zakona i lex specialisa. Pokrenuli smo inicijativu, izradili Nacrt zakona o fizioterapiji i predali ga Federalnom ministarstvu zdravstva 2012. Procedura nikada nije pokrenuta iako smo mi i drugi ministri pokušavali pomaknuti stvari s mrtve točke – kaže Dujmović.

Udruga fizioterapeuta FBiH članica je World Physiotherapy i European Region of World Physiotherapy, koja je prošle godine u Sarajevu održala sastanak s predstavnicima vlasti u Federaciji na koji je pozvan i Odbor za zdravstvo Parlamenta FBiH.

– Komore koje postoje i čiji smo članovi, a da bi dobile licencu za rad, ne poduzimaju ništa da zaštite, unaprijede i reguliraju profesiju fizioterapeuta. Tijekom pandemije koronavirusa fizioterapeutima se automatski produžavala licenca, što znači da nitko nije skupljao bodove niti išao na kontinuiranu edukaciju kako bi unaprijedio svoje znanje i onda u konačnici pomogao pacijentima. Zadaća komore je prije svega štititi interese pacijenata, a potom i struke – navodi Dujmović.

Odbor za zdravstvo podržao je na prošloj sjednici ideju o osnivanju komore fizioterapeuta u FBiH kako bi se zakonski regulirala profesija i zvanje ovog zdravstvenog kadra.

– Na sjednici je bio i federalni ministar zdravstva te pravnik ministarstva. Sugerirali su da bi za početak bilo bolje izmijeniti članak 221. Zakona o zdravstvenoj zaštiti FBiH kako bi se omogućilo formiranje komore, a zatim krenuti u proceduru donošenja posebnog zakona. Usporedbe radi, medicinske sestre dobile su poseban zakon još 2011. – objašnjava Dujmović.

Brojni su problemi s kojima se fizioterapeuti susreću tijekom svog rada. Dujmović ističe povećani obujam posla koji je posljedica malog broja zaposlenih fizioterapeuta u odnosu na broj pacijenata koji trebaju njihove usluge.

– Radim u Bugojnu, u Centru za fizioterapiju. U našem timu su četiri fizioterapeuta, a pokrivamo općinu Bugojno i Donji Vakuf, što je više od 70.000 stanovnika. Ni standard koji je uveden u projekt rehabilitacije žrtava rata, gdje su naveli da u timu treba biti pet fizioterapeuta, odnosno njih četiri, jedna medicinska sestra i jedan fizijatar, mi ne zadovoljavamo. To je standard koji je bio na 50.000 stanovnika. S obzirom na to da je stanje stanovništva sve gore, na način da su potrebe za fizikalnom terapijom sve veće, jednostavno nemamo vremena odraditi sve što struka nalaže. Osim toga, puno je kolega koji su diplomirali, pa čak i magistrirali, ali im se još uvijek priznaje samo srednja ili viša stručna sprema, jer je menadžmentu zdravstvenih ustanova daleko povoljnije davati plaću za fizioterapeutskog tehničara nego za magistra fizioterapije – naglašava Dujmović.

Što se tiče plaća, Dujmović dodaje da prednjači Kanton Sarajevo.

– Kolegici iz Sarajeva koja je završila istu godinu fakulteta i pripravnički staž kao i meni “bježi” mi plaća više od 500 KM i tako je godinama. Loša je situacija u Hercegovini, ali i u Zenici, dok je u Tuzli puno povoljnije što se tiče primanja i obrazovanja – dodaje.

Dujmović je istaknuo i projekt onkološke fizioterapije koji je pokrenut prošle godine, a za kojim je svakim danom sve veća potreba.

– U BiH je sve više onkoloških pacijenata kojima je potrebna fizikalna terapija, ali to nije prepoznato, ni od strane kirurga, ni od strane onkologa u dovoljnoj mjeri, pa čak ni od strane liječnika opće prakse. Tijekom projekta educirali smo više od 20 fizioterapeuta, a tiskali smo i smjernice za onkološku fizioterapiju koje smo dobili od Nizozemske kraljevske udruge. Cilj nam je što više unaprijediti onkološku fizioterapiju. Nažalost, sve radimo sami, nemamo podršku nadležnih institucija – rekao je Dujmović.