Na današnji dan 1993. godine, u sklopu općeg napada snaga Hrvatskog vijeća obrane (HVO) i Hrvatske vojske (HV) na Mostar, napadnuta je i Drežnica.

– Borci Armije R BiH i pripadnici MUP-a R BiH pružili su herojski otpor, zaustavili agresora, obranili Mostar i Drežnicu i stvorili preduvjete za oslobađanje grada.

Tog dana počela je jedna od najkrvavijih opsada Mostara u njegovoj povijesti. Veliki broj civila iz Mostara, ali i prognanika iz cijele Hercegovine našao se u potpunom okruženju – navedeno je iz Memorijalnog centra Drežnica.

Dodaju da je nakon što je HVO 9. travnja nasilno preuzeo položaje na području Ravnih i Ledenica, obavještajnim radom utvrđeno stalno izviđanje i priprema za napad na položaje 4. bojne u Drežnici, kod Bijelog mosta, Jasenjana i same Drežnice, o čemu je obaviješteno i zapovjedništvo 41. motorizirane brigade “Slavna”.

– Župni ured, kao i ostali objekti u krugu crkve Svih Svetih u Donjoj Drežnici, služili su kao zapovjedno mjesto, centar veze i logistička baza Samostalne satnije HVO-a Drežnica (Drežnica, Grabovica i Vrdi), koja je brojala više od 160 naoružanih i opremljenih boraca.

Sredinom travnja 1993. godine došlo je do velikog prijenosa sredstava iz crkve u Grabovicu i Vrde, koji je organizirao župnik Jozo (Marka) Blažević zvani Joko, aktivni pripadnik Samostalne satnije HVO-a Drežnica, dok je manji broj boraca ostao prisutan na tom području.

Od 16. travnja Drežnica je bila u potpunoj hermetičkoj blokadi. Promet na magistralnoj cesti prema Mostaru i Jablanici potpuno je blokiran zbog punktova HVO-a u Salakovcu i Grabovici, kao i ranije postavljenih punktova prema Gorancima i Posušju.

Prekinute su sve veze, osim radio veze, sa zapovjedništvom brigade, tako da je bojna Drežnica ostala jedina postrojba 4. korpusa fizički odvojena od ostalih postrojbi – podsjećaju iz Memorijalnog centra Drežnica.

Cilj je razbijanje obrambenih linija Armije Republike Bosne i Hercegovine

HVO je 17. travnja izvršio napad na sela Soviče i Doljane kod Jablanice, kada su počinjeni stravični zločini i progoni bošnjačkog stanovništva. Situacija u Mostaru iz dana u dan postajala je sve složenija, zbog čega je zapovjedništvo bojne poduzelo pripreme za mogući napad na Drežnicu.

Prema zapovijedi Ilije Vrljića broj 02-1458/93 od 16. travnja 1993. godine, u ranu zoru 9. svibnja, snage 2. brigade HVO-a, u suradnji s drugim postrojbama, u nastojanju da ostvare svoje političke i vojne ciljeve, izvršile su snažan topničko-pješački napad na crte obrane 4. bojne i naseljena mjesta u Drežnici.

Za izvršenje ove zadaće angažirana je cijela 2. brigada HVO-a: 3. bojna djelovala je iz smjera Vrda, a 1. i 5. bojna iz smjera Bijelog Polja, potpomognuti topništvom i oklopnim postrojbama.

– Cilj napada bio je razbiti crte obrane Armije RBiH stacionirane u Drežnici, ovladati cestovnom komunikacijom M-17, staviti pod kontrolu cjelokupno područje Donje Drežnice i okružiti Gornju Drežnicu, nakon čega bi se u suradnji sa snagama iz Posušja to područje stavilo pod kontrolu.

Planirano je neutralizirati sve koji pruže otpor, ostale razoružati i protjerati, spojiti se sa snagama HVO-a u Grabovici i nastaviti prodor prema Jablanici.

U isto vrijeme napadnuti su položaji bojne u rejonu Ušća i Tramošnika, položaj kod Bijelog mosta, te položaji u Jasenjanima – navode iz Memorijalnog centra Drežnice.

Cijeli dan u Donjoj Drežnici vodile su se jake pješačke borbe. Borci bojne Drežnica pružili su žestok otpor, razbili diverzantske skupine HVO-a i neutralizirali napadače među kojima je bio i zapovjednik 3. satnije 3. bojne (Cimska) Marin Marić zvani Dasa.

Borci su toga dana u više navrata pokušali probiti crte obrane u Tramošniku i na području Ušća, ali bez uspjeha i uz velike gubitke u ljudstvu, nakon čega su bili prisiljeni na povlačenje.

Više od 100 boraca iz Gornje Drežnice stiglo je kao pojačanje u Donju Drežnicu.

– Napadi su uspješno odbijeni, linije obrane konsolidirane, a borci spremni za daljnju borbu i obranu Drežnice. Desetak naših boraca na položaju kod Bijele ćuprije nije se uspjelo oduprijeti mnogo jačim snagama HVO-a koje su svom žestinom i svim raspoloživim sredstvima napadale iz tri pravca. Naše jedinice u Jasenjanima, pod jakim topničkim napadom, povukle su se u Gornje Selo i tu formirale crtu obrane. Snage HVO-a su zauzele položaje na Bijeloj i Jasenjanima, ali nisu postigle svoj glavni cilj – zauzimanje Drežnice i spajanje sa svojom satnijom u Grabovici.

Drežnica je obranjena, ali je i dalje ostala potpuno blokirana i okružena snagama HVO-a iz smjera Mostara, Grabovice, Goranca i Posušja. Tijekom noći 9. svibnja komanda bataljona dobila je poruku: „Falcon slijeće na vodu u 3:00 sata, čekajte sa 50 boraca na dogovorenom mjestu“.

Bila je to poruka za provođenje ranije dogovorenog plana sa Specijalnim odredom ŠVK “Zulfikar” za oslobađanje jakog i krajnjeg uporišta HVO-a u Grabovici, koje administrativno pripada Mjesnoj zajednici Drežnica – podsjećaju.

Grupa od 50 boraca Drežničkog bataljona pripremila se za napad i oslobađanje prostora sjeverno od Drežničkog mosta prema Jablanici.

U ranu zoru 10. svibnja jedan transporter HVO-a iz pravca Mostara, s većom grupom boraca iz Bijelog Polja, prišao je mostu u Drežnici i otvorio vatru po našim položajima u rejonu Ušća.

– Naši borci su uzvratili žestokom vatrom. Precizni minobacački projektili 60 mm, ispaljeni s položaja Greben, zaustavili su njihovo napredovanje, nakon čega su borci bili prisiljeni na povlačenje.

Specijalni odred za posebne namjene “Zulfikar” tog je jutra napao jako i krajnje uporište HVO-a u Grabovici. U napad su krenuli i borci iz Drežnice. Snage HVO-a u Grabovici su razbijene i poražene. Zarobljen je transporter s PAM-om, PAM-om, kao i znatne količine pješačkog naoružanja i MTS-a. Zarobljena je i veća skupina boraca među kojima i zapovjednik Drežničke satnije HVO-a Karlo Marić.

U borbama je poginulo nekoliko vojnika, a među njima i narednik Franjo Zadro, bivši tajnik MZ Drežnica.

Oslobođena je hidroelektrana Grabovica, naselja Sjenčine, Ominje, Ćopi, Donja Grabovica i Grabovica, odnosno cijeli teritorij od Drežnice do Jablanice. Žestoki pješački i topnički napadi na položaje bojne na ušću Drežnice u Neretvu nastavljeni su i sljedećih dana, no branitelji Drežnice nisu odstupili.

Svjesne da nisu ostvarile svoje ciljeve u Mostaru, da nisu zauzele Drežnicu niti se spojile u Grabovici, a strahujući od napada postrojbi ARBiH iz pravca Jablanice i Konjica, snage HVO-a su se povukle prema Bijelom Polju, formirale liniju Ravni-Salakovac, te porušile mostove Jasen i Bijela.

Mostar je obranjen. Drežnica je obranjena. Grabovica je oslobođena.

Uspostavljen je kontakt i komunikacija i suradnja s postrojbama iz smjera Jablanice, čime su stvoreni preduvjeti za deblokadu Mostara koja će uslijediti krajem lipnja.

Konačna obrana Drežnice bez oslobađanja Grabovice bila bi gotovo nemoguća, kao što bi i deblokada Mostara bila puno teža da je HVO 9. svibnja 1993. godine zauzeo Drežnicu, spojio se u Grabovici i nastavio napredovati prema Jablanici – priopćeno je iz Memorijalnog centra Drežnica.

Na današnji dan 1993. godine, u sklopu općeg napada snaga Hrvatskog vijeća obrane (HVO) i Hrvatske vojske (HV) na Mostar, napadnuta je i Drežnica.

– Borci Armije R BiH i pripadnici MUP-a R BiH pružili su herojski otpor, zaustavili agresora, obranili Mostar i Drežnicu i stvorili preduvjete za oslobađanje grada.

Tog dana počela je jedna od najkrvavijih opsada Mostara u njegovoj povijesti. Veliki broj civila iz Mostara, ali i prognanika iz cijele Hercegovine našao se u potpunom okruženju – navedeno je iz Memorijalnog centra Drežnica.

Dodaju da je nakon što je HVO 9. travnja nasilno preuzeo položaje na području Ravnih i Ledenica, obavještajnim radom utvrđeno stalno izviđanje i priprema za napad na položaje 4. bojne u Drežnici, kod Bijelog mosta, Jasenjana i same Drežnice, o čemu je obaviješteno i zapovjedništvo 41. motorizirane brigade “Slavna”.

– Župni ured, kao i ostali objekti u krugu crkve Svih Svetih u Donjoj Drežnici, služili su kao zapovjedno mjesto, centar veze i logistička baza Samostalne satnije HVO-a Drežnica (Drežnica, Grabovica i Vrdi), koja je brojala više od 160 naoružanih i opremljenih boraca.

Sredinom travnja 1993. godine došlo je do velikog prijenosa sredstava iz crkve u Grabovicu i Vrde, koji je organizirao župnik Jozo (Marka) Blažević zvani Joko, aktivni pripadnik Samostalne satnije HVO-a Drežnica, dok je manji broj boraca ostao prisutan na tom području.

Od 16. travnja Drežnica je bila u potpunoj hermetičkoj blokadi. Promet na magistralnoj cesti prema Mostaru i Jablanici potpuno je blokiran zbog punktova HVO-a u Salakovcu i Grabovici, kao i ranije postavljenih punktova prema Gorancima i Posušju.

Prekinute su sve veze, osim radio veze, sa zapovjedništvom brigade, tako da je bojna Drežnica ostala jedina postrojba 4. korpusa fizički odvojena od ostalih postrojbi – podsjećaju iz Memorijalnog centra Drežnica.

Cilj je razbijanje obrambenih linija Armije Republike Bosne i Hercegovine

HVO je 17. travnja izvršio napad na sela Soviče i Doljane kod Jablanice, kada su počinjeni stravični zločini i progoni bošnjačkog stanovništva. Situacija u Mostaru iz dana u dan postajala je sve složenija, zbog čega je zapovjedništvo bojne poduzelo pripreme za mogući napad na Drežnicu.

Prema zapovijedi Ilije Vrljića broj 02-1458/93 od 16. travnja 1993. godine, u ranu zoru 9. svibnja, snage 2. brigade HVO-a, u suradnji s drugim postrojbama, u nastojanju da ostvare svoje političke i vojne ciljeve, izvršile su snažan topničko-pješački napad na crte obrane 4. bojne i naseljena mjesta u Drežnici.

Za izvršenje ove zadaće angažirana je cijela 2. brigada HVO-a: 3. bojna djelovala je iz smjera Vrda, a 1. i 5. bojna iz smjera Bijelog Polja, potpomognuti topništvom i oklopnim postrojbama.

– Cilj napada bio je razbiti crte obrane Armije RBiH stacionirane u Drežnici, ovladati cestovnom komunikacijom M-17, staviti pod kontrolu cjelokupno područje Donje Drežnice i okružiti Gornju Drežnicu, nakon čega bi se u suradnji sa snagama iz Posušja to područje stavilo pod kontrolu.

Planirano je neutralizirati sve koji pruže otpor, ostale razoružati i protjerati, spojiti se sa snagama HVO-a u Grabovici i nastaviti prodor prema Jablanici.

U isto vrijeme napadnuti su položaji bojne u rejonu Ušća i Tramošnika, položaj kod Bijelog mosta, te položaji u Jasenjanima – navode iz Memorijalnog centra Drežnice.

Cijeli dan u Donjoj Drežnici vodile su se jake pješačke borbe. Borci bojne Drežnica pružili su žestok otpor, razbili diverzantske skupine HVO-a i neutralizirali napadače među kojima je bio i zapovjednik 3. satnije 3. bojne (Cimska) Marin Marić zvani Dasa.

Borci su toga dana u više navrata pokušali probiti crte obrane u Tramošniku i na području Ušća, ali bez uspjeha i uz velike gubitke u ljudstvu, nakon čega su bili prisiljeni na povlačenje.

Više od 100 boraca iz Gornje Drežnice stiglo je kao pojačanje u Donju Drežnicu.

– Napadi su uspješno odbijeni, linije obrane konsolidirane, a borci spremni za daljnju borbu i obranu Drežnice. Desetak naših boraca na položaju kod Bijele ćuprije nije se uspjelo oduprijeti mnogo jačim snagama HVO-a koje su svom žestinom i svim raspoloživim sredstvima napadale iz tri pravca. Naše jedinice u Jasenjanima, pod jakim topničkim napadom, povukle su se u Gornje Selo i tu formirale crtu obrane. Snage HVO-a su zauzele položaje na Bijeloj i Jasenjanima, ali nisu postigle svoj glavni cilj – zauzimanje Drežnice i spajanje sa svojom satnijom u Grabovici.

Drežnica je obranjena, ali je i dalje ostala potpuno blokirana i okružena snagama HVO-a iz smjera Mostara, Grabovice, Goranca i Posušja. Tijekom noći 9. svibnja komanda bataljona dobila je poruku: „Falcon slijeće na vodu u 3:00 sata, čekajte sa 50 boraca na dogovorenom mjestu“.

Bila je to poruka za provođenje ranije dogovorenog plana sa Specijalnim odredom ŠVK “Zulfikar” za oslobađanje jakog i krajnjeg uporišta HVO-a u Grabovici, koje administrativno pripada Mjesnoj zajednici Drežnica – podsjećaju.

Grupa od 50 boraca Drežničkog bataljona pripremila se za napad i oslobađanje prostora sjeverno od Drežničkog mosta prema Jablanici.

U ranu zoru 10. svibnja jedan transporter HVO-a iz pravca Mostara, s većom grupom boraca iz Bijelog Polja, prišao je mostu u Drežnici i otvorio vatru po našim položajima u rejonu Ušća.

– Naši borci su uzvratili žestokom vatrom. Precizni minobacački projektili 60 mm, ispaljeni s položaja Greben, zaustavili su njihovo napredovanje, nakon čega su borci bili prisiljeni na povlačenje.

Specijalni odred za posebne namjene “Zulfikar” tog je jutra napao jako i krajnje uporište HVO-a u Grabovici. U napad su krenuli i borci iz Drežnice. Snage HVO-a u Grabovici su razbijene i poražene. Zarobljen je transporter s PAM-om, PAM-om, kao i znatne količine pješačkog naoružanja i MTS-a. Zarobljena je i veća skupina boraca među kojima i zapovjednik Drežničke satnije HVO-a Karlo Marić.

U borbama je poginulo nekoliko vojnika, a među njima i narednik Franjo Zadro, bivši tajnik MZ Drežnica.

Oslobođena je hidroelektrana Grabovica, naselja Sjenčine, Ominje, Ćopi, Donja Grabovica i Grabovica, odnosno cijeli teritorij od Drežnice do Jablanice. Žestoki pješački i topnički napadi na položaje bojne na ušću Drežnice u Neretvu nastavljeni su i sljedećih dana, no branitelji Drežnice nisu odstupili.

Svjesne da nisu ostvarile svoje ciljeve u Mostaru, da nisu zauzele Drežnicu niti se spojile u Grabovici, a strahujući od napada postrojbi ARBiH iz pravca Jablanice i Konjica, snage HVO-a su se povukle prema Bijelom Polju, formirale liniju Ravni-Salakovac, te porušile mostove Jasen i Bijela.

Mostar je obranjen. Drežnica je obranjena. Grabovica je oslobođena.

Uspostavljen je kontakt i komunikacija i suradnja s postrojbama iz smjera Jablanice, čime su stvoreni preduvjeti za deblokadu Mostara koja će uslijediti krajem lipnja.

Konačna obrana Drežnice bez oslobađanja Grabovice bila bi gotovo nemoguća, kao što bi i deblokada Mostara bila puno teža da je HVO 9. svibnja 1993. godine zauzeo Drežnicu, spojio se u Grabovici i nastavio napredovati prema Jablanici – priopćeno je iz Memorijalnog centra Drežnica.