Nerazriješen geopolitički čvor: Bliski istok i dalje gori

Sukob na Bliskom istoku, prema analizi Asia Timesa, sve manje liči na rat koji ide kraju, a sve više na dugotrajno nadmudrivanje u kojem niti jedna strana ne uspijeva potpuno preuzeti kontrolu.

Umjesto jasnog raspleta razvija se obrazac stalnih tenzija, povremenih eskalacija i kratkih zatišja, bez naznaka konačnog ishoda.

Suština problema, kako se ističe, leži u činjenici da sudionici sukoba uopće ne govore istim jezikom.

Za SAD i Izrael uspjeh bi značio strateško slabljenje Irana, prvenstveno nuklearnog programa i regionalnog utjecaja, dok Teheran pobjedu ne vidi kroz dominaciju, već kroz sposobnost preživljavanja pritisaka i zadržavanja političkog sustava i utjecaja u regiji.

Upravo ta razlika čini da se ciljevi sudaraju, ali nikad potpuno ne poništavaju.

U takvom odnosu snaga klasična vojna nadmoć pomalo gubi na učinku. Iran, umjesto frontalnog sukoba, koristi strategiju postupnog iscrpljivanja i širenja utjecaja kroz mrežu saveznika i regionalnih veza, dok njegovi protivnici pokušavaju postići brze i odlučne rezultate koji se u praksi pokazuju teško ostvarivi.

Sukob više nije ograničen na bojno polje, on sve više utječe na globalna energetska tržišta, trgovačke rute i ekonomsku stabilnost daleko izvan regije.

Dodatnu komplikaciju unosi činjenica da među zapadnim akterima ne postoji uvijek potpuno jedinstven pristup, što otežava formuliranje zajedničke strategije i produljuje neizvjesnost.

Bliski istok tako ulazi u fazu u kojoj rat ne vodi rješenju, već trajnoj nestabilnoj ravnoteži, zaključuje se u analizi.