Zašto je Milorad Dodik postao ključni igrač američke energetske strategije u Bosni i Hercegovini?
Sastanak delegacija HDZ-a i SNSD-a u Banjoj Luci samo je potvrdio ono što svaki upućeniji poznavatelj prilika u Bosni i Hercegovini odavno zna.
Milorad Dodik je politički trgovac par excellence koji se jako dobro razumije u politiku i političke stranke.
Njegova potpora Južnoj interkonekciji potez je koji rješava tri ključna pitanja.
Jačanje subjekata i realizacija strateških interesa
Prvo, ovo je klasični “reket” za East Connection. Dodik ne podržava Južnu interkonekciju zato što mu se odjednom svidio američki ukapljeni prirodni plin (LNG), već zato što je to jedini način da iznudi suglasnost Sarajeva za plinovod iz Srbije.
Zna da bez “zelenog svjetla” za južni pravac nitko u Federaciji neće potpisati papire za ruski plin na istoku.
Podrškom Čoviću u ovom projektu on zapravo kupuje propusnicu za vlastite energetske ambicije, pokušavajući pronaći interes u Bosni i Hercegovini. entiteta RS između Washingtona i Moskve.
Zahvalnost i odanost za ukidanje sankcija
Dodik je shvatio da je imidž “ruskog čovjeka” postao preskup luksuz, u sadašnjoj geopolitičkoj situaciji.
Južna interkonekcija je prioritet broj jedan za SAD u Bosni i Hercegovini. Podržavajući taj projekt, Washingtonu šalje izravan signal da je spreman surađivati tamo gdje je najvažnije.
To je njegova polica osiguranja u ovom trenutku. Dodik nudi suradnju u energetici kako bi olabavio financijsku omču oko vrata.
Dodik – Čović i “zajednički neprijatelj”
Podržavajući model po kojem bi Južnom interkonekcijom upravljala nova tvrtka u Mostaru, a ne državni BH-Gas, Dodik brani princip da se strateškim resursima upravlja na nacionalno-kantonalnoj razini, a ne iz Sarajeva.
To mu savršeno odgovara jer se uklapa u njegovu širu politiku razvlastitve države.
Kad se sve zbroji i oduzme ostaje nam zaključiti da su Amerikanci “gazde u kući”.
Dodikova potpora projektu koji izravno smanjuje utjecaj Rusije na Balkanu jasno pokazuje tko zapravo postavlja pravila igre.
Odabrao je biti “konstruktivan partner” sa Zapadom u energetici kako bi sebi kupio politički opstanak kod kuće.
Cijena tog opstanka bilo je javno odricanje od ruskog energetskog monopola, što dokazuje da je u bosanskohercegovačkom čvoru strah od praznog budžeta i američke crne liste jači od svake bratske ljubavi prema Kremlju.
About The Author
