Iako su registrirani i bolji, ultrabrzih inzulina u BiH nema, pacijenti ih kupuju vani, nemaju pravo na povrat

Oboljeli od dijabetesa tipa 1 u Federaciji Bosne i Hercegovine (FBiH) godinama čekaju na dostupnost ultrabrzih inzulina koji su izuzetno važni u suvremenom liječenju dijabetesa.

Kako navode iz Udruge dijabetičara tipa 1, inzulin Fiasp kratko je bio dostupan na našem tržištu, nakon čega je Novo Nordisk odlučio da ga povuče.

Slična situacija dogodila se, kaže Alma Mulaosmanović, predsjednica Udruženja, s inzulinom Lyumjev proizvođača Eli Lilly and Company.

– Iako je, prema navodima distributera, bio prisutan na tržištu određeno razdoblje, naši su ga korisnici mogli podići u ljekarnama tek od travnja 2025. No, krajem kolovoza prošle godine inzulin je povučen. Kao razlog je naveden nedovoljan interes, što dijabetička zajednica ne smatra opravdanim – kaže Mulaosmanović.

Dapače, prema iskustvima malog broja korisnika koji su imali priliku koristiti inzulin, radi se, kako dalje navode u Udruzi, o iznimno učinkovitom terapijskom rješenju koje je u kratkom roku izazvalo značajan interes pacijenata.

– Iskustva korisnika pokazuju da je korištenje Lyumjev inzulina dovelo ne samo do subjektivnog zadovoljstva, već i do mjerljivih kliničkih poboljšanja, uključujući snižavanje vrijednosti HbA1c, smanjenje razine antiinzulinskih protutijela, produljenje vremena provedenog u ciljanom glikemijskom rasponu i smanjenje glikemijskih oscilacija. Međutim, većina pacijenata nije ni dobila priliku da ga koristi – naglašava Mulaosmanović.

Kako bi preispitali odluku i vratili inzulin na tržište BiH, Udruženje se obratilo Novo Nordisku i Ministarstvu zdravstva Kantona Sarajevo.

Ujedno su pozvali i druga nadležna ministarstva u FBiH, fondove zdravstvenog osiguranja, kao i ljekarničke ustanove da se aktivno uključe u rješavanje ovog problema.

– Imamo saznanja da su određena pakiranja izbačena u Hrvatskoj i Srbiji, ali su inzulini ostali prisutni (u ampulama ili olovkama), za razliku od BiH, gdje ih više nema, iako je njihovo djelovanje kod, primjerice, djece u pubertetu ili one koja tek ulaze u pubertet, a imaju visoka inzulinska antitijela, vrlo povoljno u smislu da učinkovitije regulira inzulin i time utječe na cjelokupno zdravlje djece.

Zbog toga su ih roditelji prisiljeni kupovati u susjednim zemljama, a tromjesečna terapija košta 500 KM. Imamo jednog mladića u Mostaru koji kaže da mu se zdravlje jako popravilo otkad koristi ultrabrzi inzulin i da mu je žao što se vratio iz Hrvatske jer ga je tamo bilo, a sada ga mora kupovati vani – kaže Mulaosmanović.

Kada pacijenti kupuju inzulin u susjednim zemljama, kako navode iz Udruženja, nemaju pravo na povrat novca od kantonalnih zavoda za zdravstveno osiguranje.

– Bez obzira na to što pacijenti dostavljaju nalaze koji pokazuju očito poboljšanje zdravstvenog stanja, institucije se brane da im Pravilnik ne dopušta povrat novca. Sve je to apsurdno ako se zna da je inzulin uredno registriran u Bosni i Hercegovini preko Agencije za lijekove i medicinska sredstva. Zar je ludo da moramo izaći i kupiti to jer ovdje nekog zastupnika mrzi kupiti više inzulina i ostaviti pacijente na jednom, starijem proizvodu – naglašava Mulaosmanović.

Bilsena Šahman, pomoćnica ministra zdravstva Kantona Sarajevo, kaže da je Ministarstvo u ovom slučaju nemoćno, jer je jednostavno nemoguće utjecati na odluke velikih farmaceutskih kompanija.

– Jasno su nam rekli da nisu zainteresirani jer imaju malo korisnika, a da u BiH na tržištu postoje inzulini koji mogu biti zamjena za ultrabrze proizvode. Nažalost, zbog državnog uređenja više nikome nismo zanimljivi. Kompanije moraju registrirati lijek, a onda ih dočekuju liste lijekova, jedna u RS, druga u FBiH, a ova onda ima 10 kantonalnih lista. Firme jednostavno neće raditi prijevode na tri jezika. Mi smo kao kantonalno ministarstvo nemoćni, a svakodnevno se borimo s Federalnim ministarstvom zdravstva – kazao je Šahman.