Koliko Vukanović ima divizija? Sarajevska zabluda o “mesiji” iz RS
Cijela ova drama oko Zvonka Komšića i Nebojše Vukanovića zapravo je samo razotkrila jednu veliku sarajevsku zabludu koja traje godinama.
Uporno se ponašamo kao da ta opozicija iz Republike Srpske ima neke nevidljive sile spremne da nam na mig i poziv sruše Dodika, a zapravo se uvijek iznova šokiramo kad shvatimo da su politički nenaoružani.
Pitanje koje se ovdje postavlja isto je ono Staljinovo odozgo: “A koliko taj pop ima divizija?”.
Jer, ruku na srce, sarajevska oporbena podrška iz RS-a nema niti jednu na terenu.
Okrivljavati jednog novinara za to što su se Srbi sad “ujedinili” ili što je opozicija postala žrtva je totalni promašaj.
Nije ih ujedinio Zvonko, ujedinio ih je goli instinkt za opstankom gdje se izbori ne dobivaju pričom o zajedništvu, nego čuvanjem vlastitog rova.
Istina je, ma koliko gorka bila, da je domet te opozicije u sarajevskim medijima ništa više od navijanja i prodavanja magle.
Dolaze u emisije da malo dobiju na značaju, daju nam nadu da “ima nešto drugo”, ali čim zagrebu po površini i iskrsne neka velika nacionalna tema, shvatimo da te razlike nema. Uostalom, ne može biti.
Dodik je taj koji je davno postavio pravila igre, a oporba godinama stoji u kukuruzu nadajući se da će on pasti sam od sebe dok se oni u Sarajevu prave razumni partneri.
Komšić je bio samo katalizator koji je, možda nervozno i nespretno, prekinuo predstavu u kojoj svi godinama (ne)svjesno sudjelujemo.
Sarajevo se stalno ljuti na ogledalo jer mu se ne sviđa odraz koji vidi. Nisu novinari krivi što opozicija ne može pobijediti Dodika, niti je on taj koji im je uzeo vlast.
Oni su tu moć davno izgubili, onog trenutka kada su prihvatili igrati na Dodikovom terenu po njegovim pravilima.
Sarajevska javnost bit će osuđena na takva razočaranja sve dok se svake alternativne izjave bude hvatala kao slamke spasa.