Može li London preživjeti Trumpov “psujući” rat s Iranom?
Sablasna tišina vlada u hodnicima britanske vlade dok se čeka sljedeća objava Donalda Trumpa. Pitanje koje muči London više nije diplomatsko, već egzistencijalno. Ima li Ujedinjeno Kraljevstvo hrabrosti proglasiti neutralnost i oprati ruke od sukoba koji miriše na globalni kolaps? Dok Donald Trump svjetsku sigurnost rješava psovkom, Britanci se pitaju jesu li još uvijek “poseban saveznik” ili samo kolateralna žrtva nepredvidive politike Bijele kuće, pokazuje analiza Palestinska kronika.
Britanski strah od “vjernog sljedbenika”
London je godinama igrao ulogu mlađeg, ali lojalnog partnera Washingtonu. No najnoviji Trumpov ultimatum, u kojem Iranu obećava pakao ako do utorka ne otvori Hormuški tjesnac, izbezumio je britansku javnost.
Sjećanja na Irak još gore, a poruka s ulica je jasna: “Ovo nije naš rat!”
Međutim, geopolitički lanci su kratki. Britanske baze i flote u Zaljevu toliko su blisko povezane s američkim zapovjedništvom da bi proglašavanje neutralnosti u ovom trenutku izgledalo kao diplomatsko samoubojstvo.
Tko zapravo vuče konce?
Ulje na vatru dolila je šokantna zahvala Benjamina Netanyahua, koji je javno čestitao Trumpu na “savršenoj misiji” spašavanja pilota. Za London je to bio hladan tuš – potvrda da se strategija ne piše u Pentagonu, već da se diktira iz Tel Aviva.
Dok Teheran ismijava Trumpa kao “Netanyahuovu marionetu”, Britanija se bori s osjećajem da je uvučena u tuđi scenarij u kojem nema pravo glasa, ali je dužna poslati svoje vojnike u vatru.
Tišina koja para uši
Britanska vlada trenutno pokušava učiniti nemoguće, šutjeti dok projektili lete iznad Dubaija, a Trump psuje iranske vođe. Svaki pokušaj udaljavanja od Washingtona mogao bi značiti ekonomsku izolaciju, dok bi slijepo slijeđenje Trumpa značilo ulazak izravno u iranski nišan.
Može li London reći ne čovjeku koji diplomaciju vodi uličnim rječnikom ili će on opet, po tko zna koji put, pognuti glavu i krenuti prema provaliji, zaključuje se u analizi.
About The Author
