Srpski mediji o Bajraktareviću: Ljilin sin, Perišićev štićenik! Kad srce Bosni vuče…

Plasman A nogometne reprezentacije Bosne i Hercegovine odjeknuo je u cijeloj regiji.

Susjedski mediji hvale Zmajeve i sjajnu igru ​​protiv Italije u finalu doigravanja za Svjetsko prvenstvo.

Opet je oduševio Mozartsportkoji je o Esmiru Bajraktareviću napisao sjajnu priču dopadljivog naslova: “Sin ljiljan, štićenik Perišićev: Kad srce vuče Bosni i američkoj obitelji kao najvećem blagoslovu”.

– Pamte nepokolebljive. Pamte se oni koji su zadali smrtonosni udarac. Pamte se oni koji su udarali loptu dok se sve trese. Zadnji su prišli bijeloj točki. Pucaj na loptu. Šalju je gdje treba. I ulaze u vječnost. Bosna i Hercegovina će zauvijek pamtiti ime i prezime Esmira Bajraktarevića.

Peta serija, oči u oči Esmir Bajraktarević i veliki Gianluigi Donnarumma. Veliki u svakom smislu. I kao vratar i kao fenomen. Bez straha. Samo da dođem do neta. I prošla je. Lopta njoj, Bosna i Hercegovina na Svjetsko prvenstvo, drugo u povijesti. I momak koji je nedavno napunio 21 godinu završio je u almanasima. Bio je to njegov rođendanski poklon samome sebi, bio je to dar njegovom narodu.

A Esmir Bajraktarević i svi ostali koji su te martovske noći na Bilom polju približili bijelu točku i učinili da Italija ne ode na treće Svjetsko prvenstvo u nizu, rođeni su negdje daleko. Tamo u stranoj zemlji.

Priča njegove obitelji, nažalost, slična je mnogima s ovih prostora. Elmir i Emina su tokom ratnih godina napustili Srebrenicu i bolji život potražili u Alpama. Za početak. Švicarska je, međutim, bila samo usputna stanica. Tamo su rođeni Elma i Osman, a Esmir je rođen 2005. godine u Sjedinjenim Američkim Državama. Ovih dana to ime je tako često na usnama navijača Bosne i Hercegovine, ali sve je moglo biti drugačije… – piše Mozartsportdodajući kako je odrastao u saveznoj državi Wisconsin, u Appletonu, a kao i većini iseljenika, njegovoj obitelji u obećanoj zemlji nisu tekli ni med ni mlijeko:

– Bilo je teško gledati kako se roditelji svađaju. Zahvalan sam im na svemu što su mi pružili. To me motivira svaki dan jer sam vidio što su oni prošli. Naučena sam da nikad ne odustajem, jer znam da stvari uvijek mogu biti gore, pa sam zahvalna na svemu što imam.

Nismo imali puno novca dok smo odrastali. Kad sam bio mlađi, bio sam prilično frustriran, jer bih vidio dečke kako igraju na akademijama i mislio sam da bih trebao biti tamo. To me stvarno motiviralo da još više radim na sebi.

Nogomet je tu da spaja ljude, a njegova sreća je što je upoznao Liama ​​Vaska. Dobio je prijatelja za cijeli život, ali ne samo prijatelja, dobio je drugu obitelj.

– Uglavnom, financirali su moju klupsku karijeru, to je nešto na čemu sam im duboko zahvalan. Ni danas ne znam zašto su to učinili, sreća je što su dio mog života i što ih imam. I dalje se svaki dan čujem s njima. Liam je još uvijek moj najbolji prijatelj. Oni su moja druga obitelj – prisjetio se napadač koji je oko vrata imao lančić s ljiljanom.

Vjerovali su da može postati profesionalni nogometaš, pomagali su mu kad i koliko je trebalo. Majka Emina i otac Elmir bi ih ugostili kad god je bilo prilike, poslužili bi ih onim što se jelo i pilo u njihovoj domovini.

To je bio minimum što su mogli učiniti, bio je to izraz zahvalnosti, ali i način očuvanja običaja.

Za Zmajeve je debitirao na stadionu Philips u Eindhovemu.

– Maštao sam o ovome kao dijete. Kad sam ušao, nikad u životu nisam osjetio ništa slično. Nevjerojatno! Zaista sam sretan što sam pomogao Edinu – rekao je Esmir nakon asistencije na debiju, a kasnije je rekao:

– Uvijek sam ponosan kada igram za Bosnu i Hercegovinu. Moji roditelji su odande. Moji rođaci žive tamo. U kući smo jeli bosansku hranu, pričali smo na svom jeziku. Ovo je najbolji osjećaj koji postoji. Teško je to objasniti. Činite sve da pobijedite za svoj narod. Uvijek sam u duši znao da će to biti Bosna i Hercegovina.

I ovaj stadion je u njegovom slučaju bio sudbina. To mu je ujedno i prva destinacija “preko bare”. PSV ga je kupio od New Englanda za 3.000.000 eura, vezao ga ugovorom do 2029. godine, a Ivan Perišić pronašao ga je u Eindhovenu.

Uzeo ga je pod svoje. Štićenik je hrvatske reprezentacije. Zajedno odlaze na ćevape u Tilburg, mjesto udaljeno pola sata od Eindhovena. Veličina hrvatskog nogometa stalno mu pokazuje gdje može bolje, što treba poboljšati, a kada se javnost u BiH pobunila da Sergej Barbarez igra što češće, osvajač srebra i bronce na Svjetskom prvenstvu ostavio mu je poruku: “Selektore, mali je spreman”. Mala intervencija nakon dobre igre Esmira Bajraktarevića. Cijeni sve što Ivan Perišić radi za njega.

Ponekad ima mjesta za šalu…

Kada je Esmir postigao dva gola u nizozemskom kupu, i zamalo hat-trick, napisao je:

– Bravo, glava moja. Ostavite nešto i za treći mjesec.”

Aludirao je na činjenicu da će Bosna i Hercegovina krajem marta igrati utakmice baraža za Svjetsko prvenstvo. Sačuvao ga je za kraj, odnosno Sergej Barbarez ga je sačuvao za kraj. Pamtiti i biti zapamćen.

Jer, zauvijek se pamti onaj zadnji koji “presiječe” loptu i dobije prolaz na Svjetsko prvenstvo. Sjećanje na šut Esmira Bajraktarevića i proklizavanje lopte ispod Donnarumme neće izblijediti, zaključuje Mozartsport.