Iznenadni poziv iz ureda predsjednika Alije Izetbegovića: Kako je Sergej Barbarez igrao za Bosnu i Hercegovinu

Sergej Barabrez večeras stiže u svoj Mostar. Sve je spremno za svečani doček ispod Starog mosta.

I prije nego što dobije ovacije svoje raje, prisjetimo se kako je Barba igrao za Bosnu i Hercegovinu.

O tome je na svojoj Facebook stranici napisao Safet Oručević, bivši gradonačelnik Mostara od 1994. do 2001. godine.

– Barba večeras dolazi na slavlje u svoj Mostar.

Ispod Starog mosta sprema se veličanstven doček. Kao i svi građani Bosne i Hercegovine, ispunjen sam emocijama i sjećanjima, pa osjećam dužnost podsjetiti kako su Mostarci u teškom vremenu i brutalno podijeljenom gradu stali uz svog Barbareza kako bi mogao igrati za reprezentaciju.

Bilo je to, čini mi se, 1998. godine. Sergej Barbarez je igrao u Njemačkoj i nije mogao prihvatiti trenerov poziv, bojeći se za živote svojih roditelja koji su živjeli u zapadnom dijelu grada, gdje su i nakon rata ljudi nekažnjeno ubijani.

Taj je strah bio potpuno opravdan. Već tada je bilo 27 neriješenih ubojstava nakon Daytona, s nebrojenim ljudima koji su pretučeni i izbačeni iz svojih domova.

Iznenada me zovu iz kabineta predsjednika Alije Izetbegovića. Mladi i pametni šef kabineta Bakir Sadović pitao me kakve su šanse da se riješi pitanje stana i posla za roditelje Sergeja Barbareza u istočnom dijelu grada, kako bi on prihvatio poziv u reprezentaciju.

Bila je to ideja sarajevske raje koja se borila da ima što jače igrače u reprezentaciji.

Imati Mostarca Sergeja u reprezentaciji bila je čast i ponos za svakog Mostarca.

U gradu koji je tada nalikovao Hirošimi, to nije bio lak zadatak. No, svi u mojoj upravi to su smatrali prioritetnim zadatkom. Njegovog oca Ljubu (Lokomotivac) i majku Zlatu (vrsna rukometašica) svi su voljeli i poštovali.

Sa Sergejem sam se našao u Gradskoj upravi i dogovorili smo daljnje korake. Za kratko vrijeme obitelj mu je preseljena u stan u istočnom dijelu grada, a otac mu je istog dana počeo raditi u Pošti, gdje je, mislim, i prije bio zaposlen.

Sergej je plesao. Na radost svih navijača Bosne i Hercegovine. I ubrzo debitirao protiv Argentine.

Sve ove godine mostarska raja bila je uz Sergeja. Raj se uvijek poštuje i za raj se živi.

Njegove teške suze bile su i suze neba. Kad on plače, plače i Mostar.

Njegov san postao je naš san.

I večeras ispod Starog mosta kojeg je iz Neretve izvadio i ponovo podigao Raj, pored Veleža koji se zajedno sa Rajom digao iz pepela, našu reprezentaciju predvodi Barba. Netko iz naše raje.

Mimara mire dobio je od svog raje 23. srpnja 2018. Na slavu Mostara – napisao je Oručević.